Saveti roditeljima kako da pomognu detetu koje muca

Ni na koji način ne stavljajte detetu do znanja kako mislite da je mucanje nešto što dete radi pogrešno.
Potrebno je uspostavljanje biološkog ritma prilagođeno uzrastu deteta. Odlazak na spavanje i buđenje u određeno vreme – poželjno je devet sati efektivnog spavanja. Glavne obroke uzimati uvek u određeno vreme. U ishranu deteta unositi više belančevina, svežeg voća i povrća. Obezbediti multivitamine detetu i to vitamin B1, Vitamin C, kalcijum i magneziju, a smanjiti unos slatkiša, kokakole i čokolade. Organizovati dan deteta tako da ono zna kada može da se igra a kada da izvršava određene dužnosti – učenje, pomaganje u kući.

U porodici treba govoriti staloženo, bez prekidanja i upadanja jedno drugom u reč. Veoma je značajno da roditelji govore meko i nežno svom detetu i sa drugima kada je njihovo dete prisutno. Nepohodno je da koriste odgovarajući ton glasa i obraćaju pažnju na usporavanje prve reči svake rečenice.

Čekajte nekoliko sekundi posle toga što vaše dete završi govor i pre nego što vi počnete da govorite. Vaš sopstveni spor, opušten način govora će biti pravi primer dobrog govora. Smanjite broj pitanja koji postavljate detetu. Deca govore slobodnije ako izgovaraju svoje sopstvene ideje nego kada odgovaraju na pitanja odrasle osobe. Umesto da postavljate pitanja, jednostavno dajte komentare na ideje koje je vaše dete izgovorilo, na takav način stavljate detetu do znanje da ste ga saslušali. Pomozite svim članovima familije da nauče kako da učestvuju jedan po jedan u razgovoru i da slušaju dok drugi govore.

Deca, posebno ona koja mucaju, nalaze da im je mnogo lakše da govore kada ima samo nekoliko prekida ili upadica i kada oni uspešno drže pažnju slušalaca. Deca imaju tendenciju da imitiraju roditelje i da prate način na koji oni govore meko i nežno, što utiče na smanjenje mucanja.

Dati detetu dovoljno vremena da govori. Dešava se da dete često žuri da nešto kaže iz straha da ga neko neće saslušati do kraja. Upotrebite vaše lice i telesnu komunikaciju da izrazite detetu da slušate sadržinu njegove poruke a ne način na koji ona govori. Pružite detetu potvrde da ga slušate u vidu klimanja glavom ili mu uputite osmeh. Budite dobar slušalac i održavajete kontakt očima sa detetom.

Ako dete nije svesno svog problema u govoru ne reagujte na njegovo mucanje. Ne govorite mu da uspori ili se opusti. Kada vi govorite umesto deteta koje muca, možete u njemu razviti osjećaj nejednakosti i potčinjenosti. Kada dete ponavlja i produžuje, mirno čekajte da zastoj prođe. Dete treba osetiti da ima svo vreme ovoga sveta da završi započetu rečenicu.

Smanjite što je moguće više izvore stresa u porodičnom okruženju. To znači stvoriti prijatnu atmosferu, obezbediti detetu dovoljno prostora, biti uvek tu za njega, smanjiti stalnu kontrolu ponašanja, ne postavljati pred dete previše zahteva. Oba roditelja moraju imati jedinstven i dosledan stav u odnosu na vaspitanje deteta. Budite izdašni u pohvalama i pozitivnom ohrabrivanju kako biste mogli detetu da izgradite bolju predstavu o samome sebi.

Isključiti crtane filmove i igrice, pogotovo one koji u sebi sadrže agresivne elemente, jake i piskave zvuke, intezivne, drečeće boje, nerazumljiv jezik.

Ako je dete svesno svog problema ili zatraži pomoć sugerišite da govor bude nežan i mek, da uspori prvu reč svake rečenice. Demonstrirajte mu takav govor i nazovite ga “dobar govor“, i kažite mu ako koristi ovakav dobar govor većina teškoća će biti eliminisano. Ako dete zna da čita obeležite crvenim flomasterom prvu reč u svakoj rečenice i označite da treba da čita polako i usporeno na početku. Usmerite dete da dobar govor koristi svaki dan po 5 min. pri čitanju ili pričanju, sedeći u specijalnoj fotelji izabranoj za taj „dobar govor“. Čitanje i stolica će biti povezani sa „dobrim govorom“. Kasnije proširite „dobar govor u stolici“ na „dobar govor u sobi“, ili kući, pa na kraju „dobar govor u svetu“. Zapamtite da je detetu veoma teško da koristi „dobar govor“ kad oko njega ljudi pričaju glasno i brzo.

Prihvatite detetovo mucanje kao njegov način govora. Ni na koji način ne stavljajte detetu do znanja kako mislite da je mucanje pogrešno ili da je loša navika.

Detetu koje postavlja pitanja o svojim govornim teškoćama treba adekvatno objasniti i motivisati ga za saradnju ukoliko je uključeno u tretman. Ako dete zadirkuju zbog mucanja, poučite ga da to primi mirno govoreći: “Dobro, i ja ponekad imam problema s izgovorom neke reči. Svako to ima. Ali ja se neću brinuti oko toga.” Većina zadirkivanja prestaje kada se suoče s takvim stavom.

Neophodan je aktivan stav roditelja kao saradnika u tretmanu koji mora da bude uklopljen u dnevni ritam deteta i porodice. Roditelji je najvažniji model dobrog govora svog deteta.

Nemojte od mucanja učiniti nešto čega se treba stideti. O mucanju treba govoriti baš kao i o bilo čemu drugom.

Tekst sam prvobitno objavila na Fejsbuku, novembra 2012.

Podelite ovaj članak i pomozite nekome ko muca. Hvala. [TheChamp-Sharing]

0 Comments

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Bistre misli 〉 Tečan govor 〉 Skladna ličnost

Call Now Button