Dijagnostika mucanja

Dijagnostika mucanja

Dijagnostika mucanja obezbeđuje bolje upoznavanja samog problema i odeređivanje telesnih i psihogenih poremećaja, kako bi se mogla planirati što bolja terapija. Na osnovu nje moguće utvrditi biološku, psihološku i socijalnu strukturu ličnosti.
Dijagnostički postupak je multidisciplinaran i obuhvata medicinsku, psihosocijalnu i defektološko-logopedsku dijagnostiku.

Medicinskom dijagnostikom dobijam podatke o biloškim karakteristikama ličnosti:

  • Pedijatrijski pregled određuje zdravstveno stanje.
  • Neurološkim pregledom ispituje se stanje neurovegetativnog sistema, dominantnost hemisfera, nasleđe, refleksi.
  • Otoralingološkim pregledom određuje se stanje govornog i slušnog aparata.

Psihološkom dijagnostikom utvrđujemo psihološke karakteristike ličnosti kroz procenu intelektualnih sposobnosti i procenu psihološkog razvoja.

Psiho-socijalna dijagnostika nam daje uvid u stavove kao što su: odnos osobe prema sebi, porodici, društvu, odnos društva i porodice prema osobi koja muca i njen odnos prema terapiji.

Logopedska dijagnostika obuhvata procenu oblika poremećaja ili stepena težine mucanja i nivo oštećenja:

  • Anmnestički podaci nas upoznaju sa prenatalnim, natalnim i posnatalnim razvojem deteta, i mogućim uzrocima.
  • Procenom opštih i verbalnih komunikativnih sposobnosti dobijamo uvid u kvalitet i kvantitet komunikacije.
  • Primenom testova utvrđujemo stepen težine mucanja, procenu straha i učestalost mucanja u govornim situacijama.

Podelite ovaj članak i pomozite nekome ko muca. Hvala. [TheChamp-Sharing]

Terapija mucanja

Terapija mucanja

Mucanje nije bolest i zato ne postoji „lak“ način za njegovo prevazilaženje.

Zasniva se na logopedskoj teoriji i praksi a ostale stručne i bliske oblasti su neophodan član tima (psiholog, neuropsihijatar, neurolog…).

Tretman mucanja sprovodi logoped specijalizovan za ovu oblast poremećaja govora, u saradnji sa drugim stručnjacima.

Obzirom da je mucanje funkcionalni poremećaj, odnosno sindrom velikog broja manifestacija na telesnom, fiziološkom, govorno-jezičkom, psiho-socijalnom planu, mora mu se pristupiti komleksno odredjenom organizacijom, planom programom i tehnikama.

Mucanje nije bolest već stanje koje pogađa, kao što smo rekli, celokupnu osobu kao biopsihosocijalno biće i zato ne možemo govoriti o lečenju mucanja u klasičnom smislu u vidu terapije lekovima, jer ne postoji pilula koja bi ga izlečila. Ali zato možemo govoriti o korigovanju, prevazilaženju i otklanjanju mucanja. Iz tog razloga je njegovo otklanjajnje toliko slozeno i u njemu ucestvuju mnogi faktori. Jedan od njih je i sama osoba koja muca jer korekcija mucanja je projekat osobe koja muca. Stručnjak je tu da je nauči, objasni kao i na koji način je moguće korigovati i prevazići mucanje. Ali je osoba koja muca jedina koja to moze i želi da uradi.

U radu sa osobama koje mucaju postoje dva pristupa u vođenja tretmana.

Jedan pristup je postizanje „lakšeg mucanja“ putem koga se smanjuje emocionlna napetost kako govor ne bi predstavljao prepreku u komunikaciji.

Drugi pristup odnosi se na postizanje fluentnog govora učenjem veština za usporavanjem govora na početku govornog iskaza, melodičnog i ritmičnog govora sa pauzama.

Najbolje je oba pristupa objediniti tako što se osoba koja muca obučava: tehnikama za smanjenje opšte tenzije organizma, odnosno mentalne, emotivne i telesne, tehnikama prihvatanja mucanja i lakšeg uspostavljanja komunikacije, tehnikama za normalizivanje govornog disanja, tehnikama usvajanja novih govornih obrazaca, te načinima za eliminisanje straha od govora i podizanja samopouzdanja, tehnikama za postizanje fluentnog govora i usavršavanja istih u svakodnevnim govornim situacijama, tehnikama usvajanja socijalno prihvatljivi oblika ponašanja.

Motivisanost, istrajnost, volja, disciplina, vežbanje, strpljenje su najvažniji da bi tretman mucanja bio uspešno završen.

Šta podrazumeva uspešno završen tretman?

Možemo reći da suštinu efikasnog tretman čini potpuno i dosledno pridržavanje programa tretmana. Put do uspeha mora biti u kontintitetu i mora trajati duži vremenski period, jer tretmani koji traju nekoliko nedelja ili meseci teško da bi rezultirali uspehom.

Da bi terapija mucanja dala dugoročne raultate dužina njene primene i poštovanja programa je u proseku godinu dana intezivnog i kontinuiranog rada na sebi, kroz nju osoba koja muca uči da postanete sami sebi terapeut, i da se suoči sa ekstremno stresnim situacijama u govoru. Što znači da ona ne obuhvata samo rad na govoru već i psihosocijalni aspekt ličnosti.

Pitanje koje se često nameće u terapiji mucanja „Koji tretman mucanja je najefikasniji?“

Ne postoje dve osobe koje imaju isti tip mucanja, niti isti pogled na svoje stanje fluentnog odnosno neflentnog govora. Na ovo pitanje nije lako dati potpun odgovor, jer je teško definisati termin „efikasan“. Za nekoga je efikasan tretman, treman kojim se postiže potpuna govorna fluentnost, ali druge osobe koje mucaju uspešan tretman vide kao pomoć u ostvarivanju bolje komunikacije, bez obzira što mucanje nije u potpunosti eliminisano.

Terapeut mora biti iskren prema pacijentu i mora mu skrenuti pažnju da prestanak mucanja menja i njegovo ponašanje, samopouzdanje i kvalitet života. Pacijent mora biti uporan i mora znati šta očekuje od terapije, da bi postigao ono što želi. Ukoliko su ovi uslovi ispunjeni možemo reći da će tretman rezultirati fluentnim govorom osobe koja je mucala.

Uspešno završen tretman odnosi se na:

  • Postizanje fluentnog govora u govornim situacijama i eliminisanje anticipatornog stresa i straha od govora.
  • Postizanje zadovoljavajuće komunikacije bez obzira što govor nije u potpunosti fluentan ali osoba može nesmetano da ulazi u govorne situacije i nema strah od govora.
  • Osoba sebe više ne doživljava kao osobu koja muca, subjektivno više ne trpi i oseća se dobro dok govori u većini govornih situacija.

 

Podelite ovaj članak i pomozite nekome ko muca. Hvala. [TheChamp-Sharing]

Kada kod logopeda

Kada kod logopeda

Rana intervencija može uspešno rešiti mucanje.
Ukoliko primetite zamuckivanje kod svog deteta potražite stručnu pomoć, nemojte čekati, jer saveti koje budete dobili pomoći će vam da razumete mucanje i da na odgovarajući način reagujete.

Jedan od važnih zadataka logopeda je da savetuje roditelje čija su deca skoro počela da mucaju.

Prvo mucanje se javlja obično između dve i po i pet godina i u 70% slučajeva spontano nestaje. Preostalih 30% statistički čine odrasle osobe koje mucaju.

Deca koja mucaju, bilo da vremenom to spontano prestanu ili ne, obično trpe zadirkivanja druge dece. Nije neubičajeno da vremenom zbog toga izgrade veoma nisku sliku o sebi. Taj rani oblik ponašanja ih prati kroz osnovnu i srednju školu i utiče na to kako će se razviti tokom adolescencije i kasnije. Mnogi odrasli ljudi koji mucaju kažu da im je okrutno zadirkivanje školskih drugova najbolnije iskustvo vezano za problem koji imaju. Potpuno je normalno onda da roditelji pokušaju da zaštite svoje dete od takvog bola.

Prvi korak koji roditelji najčešće urade jeste da odu kod pedijatra. I najčešće pedijatar kaže: „Ne radite ništa, dete će prevazići to.“ U najvećem broju slučajeva tako i bude. Ali tu su i onih 30% koji nastavljaju da mucaju. Šta raditi sa njima? I šta raditi sa godinama borbe koje prođu dok dete konačno ne prevaziđe mucanje? Najvažnije je da se roditelji u tom slučaju obrate logopedu za savet i pomoć.

Dr Martin Švarc je postavio faktor verovatnoće prevazilaženja mucanja, pomoću koga možemo reći roditeljima čije će dete spontano prestati da muca, a čije dete će se suočiti sa mucanjem čitavog života ukoliko se ne započne rana terapija. Faktor verovatnoće prevazilaženja mucanja može da predvidi verovatnoću detetovog prevazilaženja mucanja, ali nije apsolutno siguran. Postoje faktori koji su van naše kontrole – fizičke ili emotivne traume – a koje utiču na verovatnoću. U te traume spadaju ozbiljne neočekivane bolesti, automobilske nesreće i emotivni stresovi poput razvoda roditelja. Verovatnoća prestanka mucanja se računa davanjem odgovora na niz pitanja.

Da li neko iz bliže porodice muca? Da li je u pitanju dečak ili devojčica? Koliko je dete bilo staro kada je počelo da muca? Da li je mucanje bilo konstantno ili je bilo perioda dobrog govora? I tako dalje, i tako dalje. Roditelj može da odgovori na ova pitanja posmatrajući situaciju ili direktno pitajući dete.

Analize pokazuju da doba deteta u kom se mucanje javilo ili i dalje traje, jasno ukazuje da li će problem vremenom nestati ili ne. Na primer, sedmogodišnje dete sa šansom od 50 % da mucanje prestane bi trebalo odmah da se obrati za pomoć, dok je dvogodišnje dete sa istom verovatnoćom prestanka dovoljno nadgledati. Roditeljima se kaže da prate pokazatelje za vreme od šest meseci. Kako dete biva starije, tako bi verovatnoća prestanka trebalo da se povećava. Ako ona, međutim, ostaje ista ili se umanjuje, onda je neophodno dete ukjučiti u logopedski tretman.

Kada roditelj primeti da dete uzrasta od dve ili tri godine ima problem sa govorom, u početku mu se savetuje da ne preduzima ništa i dođe na kontrolu za šest meseci. Ako mucanje ne prestaje, drugi korak je da počne da primenjuje neke od saveta koji imaju za zadatak da umanje mucanje. Ako i to ne uspe, roditelji i dete se moraju uključiti u kontinuirani logopedski tretman.

Ako mucanje kod deteta ne prestaje, a ipak i dalje ne predstavlja ozbiljan problem zbog kog bi se trebalo obratiti logopedu, primenom saveta za kako se ponašati u određenim situacijama roditelji mogu pomoći dtetu da prevaziđu mucanje.

Ove sugestije neće funkcionisati u slučaju da dete pokazuje ozbiljnu borbu i mogućnost da predvidi reči ili zvuka kojih se plaši. Verovatnoća da će mucanje prestati kod ove dece je veoma slaba zbog toga što je tenzija u glasnicama toliko izražena da pričanje polako i usporavanje prve reči neće biti dovoljno da spreče blokadu. U tom slučaju, neophodno će biti korišćenje Tehnike pasivnog izdaha.

Deca uzrasta od 5 godina uključuju se u logopedski tretman radi savladavanja Tehnike pasivnog izdaha i uz pomoć terapeuta i roditelja koji se moraju aktivno uključiti u proces terapije. Tokom terapije, roditelji i dete će naučiti teniku koja će mu pomoći da prestane da muca, umanji nivo stresa i dostigne permanentu fluentnost.

Bez obzira što je kod dece i odraslih dubina sukoba i problema najčešće ista, deca imaju bolji kontakt sa nesvesnim, pa samim tim i unutrašnju hrabrost, dok se odrasli udaljavaju godinama od svog nesvesnog, time se i mnogo kruće pridržavaju sopstvenih normi, i „lažnih“ uverenja vezanih za mucanja. To je razlog što deca spontanije izlaze iz mucanja u odnosu na odrasle.

Podelite ovaj članak i pomozite nekome ko muca. Hvala. [TheChamp-Sharing]

Call Now Button