Tehnika pasivnog izdaha kod dece

Tehnika pasivnog izdaha kod dece

Ako i nakon pete godine pored saveta kojih su se roditelji pridržavali i dalje postoji intezivna borba prilikom govora onda govorimo o patološkim oblicima mucanja kao što su primarno, trenzijentno i sekundarno mucanje.
To su najčešće deca koja se rađaju sa genetskom predispozicijom kod koje usled stresa dolazi do prekomerne tenzije u mišićima glasnica i oko glasnica, koje se blokiraju.

Odnos roditelja i okoline je presudan u trenutku kada se jave prvi simptomi zamuckivanja jer od toga često zavisi da li će postojeće teškoće spontano nestati ili će se uobličiti u formu mucanja, jer okidači za mucanje dolaze iz sredine u kojoj je dete.

Ukoliko dete počne da muca a roditelji su smireni veća je verovatnoća da će dete brže prevladati mucanje. Ali ako dete živi u užurbanom okruženju, gde ga uvek svi pekidaju, gde se govori brzo i glasno, i gde su roditelji nestrpljivi, kod njega će se razviti mucanje.

Roditelji bi trebalo da se obrate za savet i pomoć logopedu čim uoče i najmanje promene u govoru svog deteta.

Ako roditelji otvoreno izraze svoju zabrinutost, dete će reagovati na njihovu anksioznost što utiče na pogoršanje govora.

Povećanju mucanja doprinose: pojačani zahtevi roditelja, stalna upozorenja na greške, usmeravanje velike pažnje na govor, požurivanje deteta da govori, stalno prekidanje, obraćanje pažnje na teškoće koje dete ima.

Smanjenju ili eliminisanju mucanja doprinose: uspostavljanje bioškog ritma deteta, eliminacija šećera iz ishrane, uvođenje vitamina i minerala u ishranu, smanjenje izvora stresa u porodičnom okruženju, uspostavljanje harmoničnih odnosa punih poverenja i razumevanja, davanje dobrog govornog modela u vidu smirenog, opuštenog govora sa usporavanjem prve reči.

Deca uzrasta od 5 godina koja mucaju uključuju se na logopedski tretman gde će tokom tretmana naučiti tehniku koja će im pomoći da prestanu da mucaju, umanjiće im nivo stresa i tenzije i pomoći će im da postignu dobar govor.

Za dete koje muca obične svakodnevne situacije kao što su izražavanje želje u prodavnici, traženje druga preko telefona, razgovor sa vršnjacima, odraslima, čine život veoma teškim a roditelje veoma zabrinutim. Iz tog razloga je i nastao praktikum za decu koja mucaju „KSAFA sistem i Tehnika pasivnog izdaha kao metod u tretmanu mucanja kod dece„.

Priređen je na lak, jednostavan i zanimljiv način kako bi omogućio terapeutima da postanu najbolji mogući treneri svojim malim pacijentima, učeći roditelje da budu najveća i najznačajnija podrška svom detetu, a mališanima da iz ovog neobičnog sporta izađu kao pobednici. Deca na tretmanu uče kako da zavaraju mozak, i spreče tenziju na glasnicama pre govora. A to postižu tehnikom pasivnog izdaha.

Dete koje zna da čita može samostalno da vežba, ali to može uraditi i uz pomoć roditelja ili terapeuta, dok će mu tekst „Zašto baš ti?“ omogućiti da lakše razume i prihvati svoj problem.

Dete koje ne zna da čita roditelj ili terapeut vode kroz vežbe na način na koji su one predstavljene i opisane.

Roditelji se kroz poglavlja „Ako mislite da Vaše dete muca“, „Teorijske osnove KSAFA sistema i Tehike pasivnog izdaha “ i „Upustva roditeljima kako da pomognu detetu koje muca“ upoznaju sa uzrocima mucanja, osnovnim karekteristikama, i načinima njegovog prevazilaženja. Roditelji zajedno sa decom uče kako da smanje porodični stres, kako da detetu objasne zašto muca kako da mu budu prava podrška u savladavanju prepreka na koje nailazi.

Logoped vodi dete i roditelja kroz ceo program, upoznaje ih sa osnovnim elementima same tehnike i uzrokom mucanja kako bi roditelji stvorili što bolju sliku o mucanju jer samo tako mogu pomoći svom detetu.

Ono što se mora naučiti kroz program je doslednost u vežbanju i napredovanju, da se jedan korak mora savladati pre nego što se učini sledeći. Na neki način, to je kao kada bi novi sport deca počela da uče ujutru, a onda se popodne oneraspoložili zato što nisu uspeli na takmičenju iz tog sporta. Takmičenje će doći kasnije. Deca prvo moraju da ovladaju osnovnim pokretima i da ih učine automatskim.

Automatizacija pasivnog izdaha vazduha se postiže serijom specijalizovanih vežbi koje su podeljene u nekoliko segmenata, od izgovora kratkih reči, preko izgovora nekoliko reči u nizu pa sve do opisa slike i primene tehnike u spontanom govoru.

Kada se prođu sve serije vežbi kod starije dece-školaraca primenjuje sistemska desenzitizacija koja podrazumeva pravljenje skale primera stresnih sitacija ili govornih situacija kojih se dete plaši i izbegava (od najlakših ka težim), i zatim lagano i uspešno vođenje deteta korak po korak, kakao bi postepeno gradio samopouzdanje.

Vežbe se sprovode tri puta dnevno minimum 10 minuta, što znači da se može vežbati i više. Najbolje je rasporediti ih ujutru, popodne i uveče. Neophodno je da se svaki dan vežba. Na sledeću vežbu se prelazi tek kada je predhodna vežba u potpunosti savladana i kada je izdah vazduha potpuno pasivan. Tokom vežbi deca koriste gumeno crevo, koje im pomaže da čuju svoj pasivni izdah vazduha i uspostave dobru povratnu vezu sasvojim govornim disanjem.

Osnovni zadaci terapije su automatizacija pasivnog izdaha vazduha pre govora i usporavanje prve reči u rečenici.

Kada ovladaju tehnikom pasivnog izdaha moći će bez straha da slobodno govore o sebi, svojim željama, potrebama, da pričaju sa svojim drugarima, nastavnicima, roditeljima i drugima.

Čak i kada dete posle postizanja fluentnog govora počne ponovo da muca, to ne mora značiti da će ovaj teret nositi čitavog života.

Podelite ovaj članak i pomozite nekome ko muca. Hvala. [TheChamp-Sharing]

Kada kod logopeda

Kada kod logopeda

Rana intervencija može uspešno rešiti mucanje.
Ukoliko primetite zamuckivanje kod svog deteta potražite stručnu pomoć, nemojte čekati, jer saveti koje budete dobili pomoći će vam da razumete mucanje i da na odgovarajući način reagujete.

Jedan od važnih zadataka logopeda je da savetuje roditelje čija su deca skoro počela da mucaju.

Prvo mucanje se javlja obično između dve i po i pet godina i u 70% slučajeva spontano nestaje. Preostalih 30% statistički čine odrasle osobe koje mucaju.

Deca koja mucaju, bilo da vremenom to spontano prestanu ili ne, obično trpe zadirkivanja druge dece. Nije neubičajeno da vremenom zbog toga izgrade veoma nisku sliku o sebi. Taj rani oblik ponašanja ih prati kroz osnovnu i srednju školu i utiče na to kako će se razviti tokom adolescencije i kasnije. Mnogi odrasli ljudi koji mucaju kažu da im je okrutno zadirkivanje školskih drugova najbolnije iskustvo vezano za problem koji imaju. Potpuno je normalno onda da roditelji pokušaju da zaštite svoje dete od takvog bola.

Prvi korak koji roditelji najčešće urade jeste da odu kod pedijatra. I najčešće pedijatar kaže: „Ne radite ništa, dete će prevazići to.“ U najvećem broju slučajeva tako i bude. Ali tu su i onih 30% koji nastavljaju da mucaju. Šta raditi sa njima? I šta raditi sa godinama borbe koje prođu dok dete konačno ne prevaziđe mucanje? Najvažnije je da se roditelji u tom slučaju obrate logopedu za savet i pomoć.

Dr Martin Švarc je postavio faktor verovatnoće prevazilaženja mucanja, pomoću koga možemo reći roditeljima čije će dete spontano prestati da muca, a čije dete će se suočiti sa mucanjem čitavog života ukoliko se ne započne rana terapija. Faktor verovatnoće prevazilaženja mucanja može da predvidi verovatnoću detetovog prevazilaženja mucanja, ali nije apsolutno siguran. Postoje faktori koji su van naše kontrole – fizičke ili emotivne traume – a koje utiču na verovatnoću. U te traume spadaju ozbiljne neočekivane bolesti, automobilske nesreće i emotivni stresovi poput razvoda roditelja. Verovatnoća prestanka mucanja se računa davanjem odgovora na niz pitanja.

Da li neko iz bliže porodice muca? Da li je u pitanju dečak ili devojčica? Koliko je dete bilo staro kada je počelo da muca? Da li je mucanje bilo konstantno ili je bilo perioda dobrog govora? I tako dalje, i tako dalje. Roditelj može da odgovori na ova pitanja posmatrajući situaciju ili direktno pitajući dete.

Analize pokazuju da doba deteta u kom se mucanje javilo ili i dalje traje, jasno ukazuje da li će problem vremenom nestati ili ne. Na primer, sedmogodišnje dete sa šansom od 50 % da mucanje prestane bi trebalo odmah da se obrati za pomoć, dok je dvogodišnje dete sa istom verovatnoćom prestanka dovoljno nadgledati. Roditeljima se kaže da prate pokazatelje za vreme od šest meseci. Kako dete biva starije, tako bi verovatnoća prestanka trebalo da se povećava. Ako ona, međutim, ostaje ista ili se umanjuje, onda je neophodno dete ukjučiti u logopedski tretman.

Kada roditelj primeti da dete uzrasta od dve ili tri godine ima problem sa govorom, u početku mu se savetuje da ne preduzima ništa i dođe na kontrolu za šest meseci. Ako mucanje ne prestaje, drugi korak je da počne da primenjuje neke od saveta koji imaju za zadatak da umanje mucanje. Ako i to ne uspe, roditelji i dete se moraju uključiti u kontinuirani logopedski tretman.

Ako mucanje kod deteta ne prestaje, a ipak i dalje ne predstavlja ozbiljan problem zbog kog bi se trebalo obratiti logopedu, primenom saveta za kako se ponašati u određenim situacijama roditelji mogu pomoći dtetu da prevaziđu mucanje.

Ove sugestije neće funkcionisati u slučaju da dete pokazuje ozbiljnu borbu i mogućnost da predvidi reči ili zvuka kojih se plaši. Verovatnoća da će mucanje prestati kod ove dece je veoma slaba zbog toga što je tenzija u glasnicama toliko izražena da pričanje polako i usporavanje prve reči neće biti dovoljno da spreče blokadu. U tom slučaju, neophodno će biti korišćenje Tehnike pasivnog izdaha.

Deca uzrasta od 5 godina uključuju se u logopedski tretman radi savladavanja Tehnike pasivnog izdaha i uz pomoć terapeuta i roditelja koji se moraju aktivno uključiti u proces terapije. Tokom terapije, roditelji i dete će naučiti teniku koja će mu pomoći da prestane da muca, umanji nivo stresa i dostigne permanentu fluentnost.

Bez obzira što je kod dece i odraslih dubina sukoba i problema najčešće ista, deca imaju bolji kontakt sa nesvesnim, pa samim tim i unutrašnju hrabrost, dok se odrasli udaljavaju godinama od svog nesvesnog, time se i mnogo kruće pridržavaju sopstvenih normi, i „lažnih“ uverenja vezanih za mucanja. To je razlog što deca spontanije izlaze iz mucanja u odnosu na odrasle.

Podelite ovaj članak i pomozite nekome ko muca. Hvala. [TheChamp-Sharing]

Call Now Button