Mehanizam govora i TPI

Tehnika Pasivnog Izdaha se razlikuje od drugih govornih terapija. Tradicionalne tehnike govorne terapije usmerene su na sam govorni problem.
TPI je usmerena ka pojavama koje prethode govoru. Mucanje nije poremećaj koji je vezan za govor, već za stezanje glasnica (laringo-spazam) koje se odvija neposredno pre govora.

Da bismo govorili, glasnice se spajaju pomoću mišica koji ih okružuju, tako da se lagano dodiruju. Pojačavanjem vazdušnog pritisak ispod njih izbacuje se vazduha iz pluća. Kada je vazdušni pritisak dovoljno veliki on razdvoji glasnice, što dovodi do njihovog vibriranja i stvaranja zvuka. Ovaj zvuk je sirovina za proizvodnju govora. On se pretvara u govor pomoću usana, jezika, vilice, zuba, nepca i ostalih artikulatora.

Glasnice kontrolišu disajni centri u mozgu. Za vreme normalnog disanja one su blago razdvojene neposredno pre udisaja, a onda se nežno zatvaraju kada se vazduh preusmeri, i započne disanje. Otvaranje glasnica je aktivan proces, a nastaje kao rezultat kontrakcije para mišica koji se nalaze u zadnjem dele grkljana. Faza izdisanja je sa druge strane pasivna i predstavlja unutrašnji pokret glasnica prilikom opuštanja mišica. Istraživanja su pokazala da su glasnice pri normalnom, laganom disanju, najopuštenije za vreme izdisaja. Takođe su pokazala da prosečna osoba počinje da zateže glasnice izmedu jedne trećine i jedne polovine sekunde pre govora. Ovaj delić sekunde pre početka govora je kritičan jer u to vreme dolazi do stezanja glasnica. A ujedno je i polazno mesto terapije mucanja. Cilj u lečenju mucanja nije da se leči samo mucanje, već da se spreči da ovaj okidač stigne do mozga.

Od naročitog interesa su nervni završetci koji otkrivaju tenziju koja se razvija u glasnicama. Kada osoba koja muca napne svoje glasnice do te mere da se blokiraju, detektuje se količina tenzije i obrazac nervnih impulsa putuje od nervnih završetaka do mozga. Ovaj obrazac nervnih impulsa je okidač za refleks mucanja.

Ova terapija je u mnogome poseban vid mentalne vežbe. U pitanju je trik kojim osobe koje mucaju moraju ovladati. A trik je u tome da pre govora ne smeju misliti na govor. Umesto toga, moraju misliti samo na to da puste da vazduh izlazi apsolutno pasivno i da budu stalno svesni odlučne namere opuštanja, prilikom pasivnog izlaska vazduha. Kad god imaju nameru da govore, moraju da stanu i ne smeju nameravati da govore, umesto toga, treba da nameravaju da se opuste i dišu, dok vazduh pasivno izlazi iz usta, a onda da prebace fokus namere i počnu da govore sporo.

Osnovni zadaci tehnike su:

  • Automatizovanje izdaha i usporavanje prve reči.
  • Eliminacija stresa koji ima veze sa govorom.

Ovo se pre svega postiže velikim brojem vežbi. Osim što ovo ponašanje čini automatskim, podsvest zahteva stalnu potvrdu da tehnika zaista funkcioniše.

Ono što se uči je zapravo sport. Jedno od pravila je da osoba koja muca mora vežbati i kad joj nije potrebno, da bi to mogla upotrebiti TPI kada je potrebno. Često se dešava da osoba koja muca pokušava da bez dovoljno vežbe primeni tehniku protoka vazduha i postaje obeshrabrena neuspehom. Ono što se uči je dosledno napredovanje u ovom programu, da se jedan korak mora savladati pre nego što se učini sledeci i da se mora uzdržati od nestrpljenja da svoju tehniku oproba u najnezgodnijim situacijama, a da prethodno nije ovladala lakšim situacijama.

Podelite ovaj članak i pomozite nekome ko muca. Hvala. [TheChamp-Sharing]

0 Comments

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Call Now Button